Multipleks vremenske podjele

Time Division Multiplexing Technology TDM (multipleksing vremenske podjele)

Multipleksiranje vremenske podjele uzima vrijeme prijenosa kanala kao objekt podjele i ostvaruje multipleksing dodjeljujući vremenske segmente koji se ne preklapaju na više kanala. Multipleksiranje vremenske podjele dijeli vrijeme koje se koristi za prijenos na nekoliko vremenskih isječaka, a svakom korisniku se dodjeljuje vremenski isječak. Multipleksna komunikacija vremenske podjele je da svaki signal zauzima različite vremenske isječke na istom kanalu za komunikaciju. Iz teorije uzorkovanja može se znati da je važna funkcija uzorkovanja pretvaranje vremenski kontinuiranog signala u vremenski diskretan signal, a ograničeno vrijeme koje zauzima na kanalu osigurava uvjete za prijenos više signala duž istog kanala. Naime, vrijeme je podijeljeno na neke jednolične vremenske isječke, a vrijeme prijenosa svakog signala dodjeljuje se u različitim vremenskim odsječcima sinkronizacijom (fiksna raspodjela) ili statistikom (dinamička raspodjela), kako bi se postiglo međusobno odvajanje i nemiješanje. Svrha.

Od rujna 2011. najrašireniji multipleksing vremenske podjele je T1 nosač Bell sustava. Nosač T1 je multipleks 24 audio kanala na jednoj komunikacijskoj liniji. Prije nego što se svaki audio signal pošalje u multiplekser, mora proći kroz koder modulacije pulsnog koda. Koder uzorcima 8000 puta u sekundi. Za svaki od 24 signala u okvir se pak umeće bajt. Duljina svakog bajta je 8 bitova, od čega su 7 bitova podatkovni bitovi, a 1 bit se koristi za kontrolu kanala. Svaki okvir sastoji se od 24×8=192 bita, a 1 bit se dodaje kao dio početne zastavice okvira, tako da svaki okvir ima ukupno 193 bita. Budući da je za slanje jednog okvira potrebno 125us, u jednoj sekundi može se poslati 8000 sličica. Dakle, brzina prijenosa podataka T1 prijevoznika je:

193bit×8000=1544000bps=1544Kbps=1.544Mbps